MOSTAR URBICID
Ova knjiga je posvećena svim Mostarcima
nevinim žrtvama rata

ZAŠTITIMO ISTINU!

Mostar je administrativno, ekonomsko, kulturno, medicinsko i obrazovno središte cijele Hercegovine i jedan od najatraktivnijih gradova Bosne i Hercegovine. Kroz pet stotina godina postojanja, Mostar je od malog naselja na ušću Radobolje u Neretvu, izrastao u urbano središte od 129.000 stanovnika, koliko ih je bilo devedesetih godina prošlog vijeka.

Urbano jezgro Mostara nastalo je od male čaršije starog dijela grada na lijevoj obali Neretve, koja je izrasla u modernu gradsku sredinu,sa savršenom skladnošću i susretom raznih civilizacija. Istok i Zapad su se, kao rijetko gdje, skladno uobličili u cjelinu neobične arhitektonske ljepote. Mostar su obogatili različiti graditeljski stilovi, ali se markantno nameće otomanski I austrougarski stil. Otomanska Imperija Mostaru je podarila historijsku jezgru, brojne sakralne i svjetovne objekte po kojim se grad prepoznaje. Austro-Ugarska Monarhija potakla je razvoj urbane infrastrukture i proširenja grada na desnu obalu Neretve i izgradila mnoge monumentalne objekte.

Izgled Mostara je u dobroj mjeri definiran činjenicom da je to grad u kojem su zajedno živjeli pripadnici četiri različite konfesije. Mostar je postao mjesto susreta civilizacija, poznat po brojnim kulturno-historijskim spomenicima, među kojima je najatraktivniji Stari most, kameno zdanje nastalo 1566. godine.

To genijalno graditeljsko djelo, neprocjenjive vrijednosti i ljepote je uvršteno u remek-djela svjetske arhitektonske baštine. Simbol je imena i znamenja Mostara. Po njemu se ovaj grad prepoznaje širom svijeta, a svojom neponovljivom ljepotom Stari most je, kroz minule vijekove, bio i ostao vječna inspiracija brojnim slikarima, književnicima i drugim umjetnicima iz cijelog svijeta.

Ono što nije učinjeno kroz historiju, učinili su zločinci u periodu od 1992. do 1995.godine. Mostar je sistematski, planski i mučki razaran, a nisu bili pošteđeni ni njegovi najvredniji spomenici. U tom periodu je, prema paklenom planu, uništavano sve ono što je stvarano vijekovima i što je Mostar činilo gradom. U ratnom požaru nestali su gotovo svi objekti graditeljskog naslijeđa, a porušeno hiljade stambenih objekata. Srušeno je i deset mostova preko rijeke Neretve, među kojim i Stari most. Samo u jednom danu, u Mostaru su srušena tri mosta.

Ova monografija je svojevrstan dokument koji svjedoči o najtežem periodu iz pet stoljeća duge tradicije Mostara.

Kad topovi zašute, na redu su graditelji. Mnogi od oštećenih ili uništenih civilizacijskih dosega toga grada doživjeli su obnovu, ili se trenutno obnavljaju.

Monografija Mostar – Urbicid, 1992 -1995, nastala je iz potrebe da se dokumentuju najbolniji trenuci u historiji ovog grada i da se na ovaj način ovjekovječe ožiljci koji nikad neće do kraja zacijeliti. Slični projekti, koji su do sada pokretani, bili su jednostrani i bilježili su rušilačko djelovanje samo jedne strane u ratnom sukobu. Ova monografija svjedoči o rušenju svih objekata koji su se našli na meti svih rušitelja, o čemu svjedoči više od 300 fotografija različitih autora.

Namjera Izdavača je da se za sva vremena zaštiti istina.

MOSTAR ZA SJEĆANJE
Ova knjiga je posvećena svim nasilno protjeranim Mostarcima..

ZAŠTITIMO SJEĆANJE!

Mostar je prije rata sve do 1992. godine bio jedno od glavnih kulturnih središta Jugoslavije, kao jedan od najvećih književnih, izdavačkih, pozorišnih i muzičkih centara.
Mostar je bio grad umjetnosti i grad za umjetnike. Njegova ljepota ih je inspirisala, njegova otvorenost ih je činila slobodnim.
Nema pjesnika, nema znamenitijeg umjetnika koji ga je vidio a da nije bio oduševljen njegovom zavodljivom, neobjašnjivom i neopisivom ljepotom. Slovio je kao najljepši grad bivše Jugoslavije, kao jedno od najpitoresknijih urbanističkih remek-djela Evrope i svijeta. U njemu se sastala izdašnost prirodnih blagodati s inspiracijom neimara koji su ga, svaki na svoj način, ali s neponovljivom ljubavlju, gradili i izgrađivali, za njega tkali i u njega utkali svoje snove, ushite i čežnje. Za njega živjeli, u njemu umirali.
Mostar je stanište u kojem su ljudi, kroz vijekove, osmišljavali i ostvarivali varljivu iluziju trajanja i postojanja u harmoniji i skladu koji su se ostvarili onako kako se spontano i stvaralački rađaju djela ljudskih ruku neprocjenjive vrijednosti.

Na Mostar se nije moralo privikavati. U njemu su zanavijek, opijeni njegovim čarima, ostajali misionari i namjernici, slučajni prolaznici i usputni gosti. To je bio najotvoreniji grad, grad raširenih ruku koje uvijek spremno čekaju topli zagrljaj sa svakim dobronamjernim gostom. Mostar je, odvajkada, bio središte i susretište kultura, nacija, konfesija, naslijeđa, običaja, toliko otvoreno i tako prirodno da se, valjda kao nigdje na ovim prostorima, ta kulturološka polivalentnost sjedinjavala u tipičnu, mostarsku, kulturu života i življenja. Zato, bez obzira na vjeru, naciju, status, ili bilo š ta drugo, u tom gradu, jo šuvijek, živi model života izražen simboli čkim sloganom « Mostar i Mostarci » .

Ne zna se počemu je Mostar kao prirodno, ali i kao neimarsko čudo civilizacije znamenitiji, ljepši i fascinatniji: po plavom uzdisaju koji zovu Neretva, ili po zelenim osmijesima njegovih baščai voćnjaka; po mladom mjesecu od kamena tenelije, ili po vitkim, briljantno izvezenim č arolijama njegovih građevina – džamija i crkava, škola i ustanova, česama i šadrvana, sokaka i avlija. Mnoge od njih su, nažalost, u posljednjem ratu, izgorjele, srušene i opustošene, mnoge nestale, ali mnoge i obnovljene, ili nanovo podignute.

Mada često i bestijalno napadan, nikad nije, kao u posljednjem ratu, tako nesmiljeno, kukavički i patološki rušen, uništavan, paljen i zatiran. I opet, ne samo Mostar, nego s njim zajedno i Mostarci. Rušeć i Mostar, zločinci su zatirali i ono stoje najvrednije u njemu – tradiciju multietičnosti, muItikulturalnosti i vjekovnog zajedništva, izgrađenog ne na paragrafima, nego naurođenoj toleranciji i ljudskoj otvorenosti, svojstvenoj Gradu i Ljudima u njemu.

I zato će, bez obzira na sve, Mostar preživjeti, postati opet ono što je bio i živjeti od onoga od čega je stotinama godina živio – od ljubavi i zajedništva. Zle sile koje kidišu na ljepotu, sklad i harmoniju izgubi će bitku s gradom koji je stvoren iz ljubavi i za ljubav.