Nakon 54 godine
Šalom!
Dobro došli na ceremoniju koju organizuje Židovska općina Mostar, uz svestranu podršku i sponzorstvo grada Mostara, Jointa i Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, a u povodu otvaranja Memorijalnog spomenika Jevrejima Mostara – žtvama Holokausta 1941.-1945. godine. Na ovaj način ostvarujemo želju malobrojnih preživjelih Jevreja iz Mostara da se u ovdašnjem groblju, gdje počivaju ostaci Jevreja, koji su imali sreću da umru prirodnom smrću, podigne spomenik onima koji su nastradali u Drugom svjetskom ratu. Ovo nije samo memorijalni spomenik, nego je ovo i mjesto sjećanja na sve koji su nastradali samo zato što su bili Jevreji.
Nama je duboko urezano u sjećanje i ne možemo zaboraviti genocid izvršen nad 6 miliona nevinih, koji su nacističkim rasnim zakonima bili isključeni iz ljudskog društva i ubijeni u logorima smrti širom Evrope. Na ovaj način danas ćemo odati duboko poštovanje žrtvama i obnoviti svoj zavjet da ih nikad nećemo zaboraviti. Na ovaj način se uključujemo u opće jevrejske projekte “Svaka žrtva ima svoje ime”, koji je potaknuo memorijalni muzej Yad Vašam iz Jerusalema. Podizanjem spomenika biće spasena od zaborava istina da su ovdje živjeli naši tragično nastradali sugrađani Jevreji, članovi porodica kojih više nema u Mostaru: Perera, Konforti, Altarac, Altkorn, Koen, Levi, Kabiljo, Širc, Bergman, Fižbajn, Laufer, Maestro, Švarc, Gaon itd. do 39 porodica.
Yad Vašam na hebrejskom znači spomenik i mjesto sjećanja koje upućuje poruku svijetu i svim ljudima da sjećanje na žrtve i zločine mora biti opomena da se zlo ne ponovi, da nevini ljudi ne pate i stradaju zbog izopačenih ideologija. Svi ljudi, bez obzira na nacionalnost, boju kože i na svoju religiju imaju pravo na život i mir. To naglašavam zato što smo, nažalost, opet bili svjedoci rata i “etničkog čišćenja”, odnosno genocida, u našoj neposrednoj prošlosti. I jedno i drugo osuđujemo i saosjećamo s nevinim žrtvama. To mora biti poruka i pouka ljudima na ovim prostorima da se to više nikad ne ponovi.
Različitost vjere, nacija i kulturnih identiteta na ovim prostorima ne može biti nikakva prepreka postizanju mira i suživota. Upravo su Jevreji, živeći i preživljavajući stoljećima u sredinama u kojima su bili manjina, više puta pokazali da, ukoliko te sredine neposrednije integriraju Židove, korist od židovskog angažmana i aktivizma općenito je bila još veća.
Jevrejska općina Mostar i Zajednica Jevrejskih općina Bosne i Hercegovine 1992. godine su se jasno solidarisale sa narodima Bosne i Hercegovine kao žrtvom agresije. No, od riječi uvijek više govore djela. Upravo Jevrejska općina Sarajevo a kasnije i Židovska općina Mostar u saradnji sa jevrejskim organizacijama iz inostranstva: Engleske, Holandije, Amerike uključenih u JOINT organizirali su pomoć opkoljenim gradovima Sarajevu i Mostaru u doba kada niko drugi nije to mogao učiniti. Ta pomoć dijeljena je svima koji su tada živjeli u teškim i neljudskim uslovima.
Drugi svjetski rat je sveo Jevrejske zajednice na ostatke ostataka, jer je na području NDH godinu 1945. živ dočekao tek svaki peti Jevrej. Nakon godina mirovanja i prilične neaktivnosti život se vratio u židovsku zajednicu polovinom 80-tih. Razvio se kulturni život, intenzivirale posjete lzraelu i učenju hebrejskog. Obnovila se “La Benevolencija” i izdavačka djelatnost. O tome svemu i nova demokratska vlast daje Židovskoj općini Mostar značajnu podršku. Neposredni odnosi Židovske općine sa drugim religijama u Mostaru više su nego dobri. Mi Jevreji danas smo posebno osjetljivi sa poistovjećivanjem vjere sa nacijom i državom, posebno ako se to radi o većinskom narodu.
U srednjem vijeku Mostar je bio važno raskršće koje je povezi- valo Bosnu, Crnu Goru sa Dalmacijom i talijanskim lukama, tako da se 1570. godine u arhivskim knjigama spominju dvojica prvih Jevreja Danijel Rodrigez i Moša Koen, kao građani Mostara “Habitor”. Bili su Sefardi, to jest prognanici iz Španije, a našli su topao prijem od turske imperije koja je vladala na ovim prostorima.
Značajno doseljavanje Jevreja dogodilo se u 19. stoljeću dolaskom Austro-ugarske, kad su se ovdje naselili Aškenazi donoseći zapadno-evropsku kulturu, a takođe i način života istočnoevropskih Jevreja uključujući i jezik jidiš. Starosjedioci Sefardi i novopridošli Aškenazi stvaraju zajedničku Jevrejsku vjeroispovijednu Općinu kao prvu uopće poznatu u Evropi tako da godine 1890. otvaraju zajedničku sinagogu.
S ponosom ovom prilikom želim istaknuti da je već 1940. godine u Mostaru boravilo 956 Jevreja izbjeglica iz cijele porobljene Evrope, kojima je ovaj grad pružio barem i privremeno gostoprimstvo pred nadolazećim fašizmom. Značajna finansijska sredstva obezbijedio je narodni heroj Jakob Baruh Španac, po kome je i jedna ulica donedavno nosila ime. Većini danas preživjelih Jevreja, zaštitu pred progonima od fašizma pružili su građani Mostara kao Jevrejska vjeroispo- vjedna općina Mostar, na čelu sa predsjednikom Davidom Hajonom, koji je puno učinio za izbjeglice, koje su pristizale 1941. iz Bosne. On je uspio da stvori dobre odnose sa talijanskim vlastima u Mostaru, tako da je spasio mnoge jevrejske izbjeglice. Za napore i zasluge oko zbrinjavanja Židova, grad Mostar je dobio “Megilu zahvalnicu” od Saveza jevrejskih općina Jugoslavije, koju je prije desetak godina uručio njen predsjednik Dr Lavoslav Kadelburg.
Svi Jevreji Mostara deportovani su 17.11.1942. godine na ostrva u Dalmaciji, a nakon toga na otok Rab, gdje su dočekali kapitulaciju Italije. Većina mlađih zatočenika otišla je u partizane, a oni koji su ostali doživjeli su gorku sudbinu u jednom od koncentracionih logora Njemačke, ili Nezavisne države Hrvatske.
Prije Drugog svjetskog rata u Mostaru je bila dobro organizovana Jevrejska općina, koja je brojala 310 članova, a i zbrinjavala preko 1500 Jevreja, koji su došli iz Bosne. U Holokaustu je nastradalo 138 mostarskih Jevreja, tako da više uopšte nema nosioca 39 prezimena.
Plemenitu inicijativu u izgradnji Memorijalnog spomenika Jevrejima Mostara dao je grad Mostar na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom gosp. Safetom Oručevićem 1997. godine, što je naišlo na razumijevanje i odobravanje svih članova Općine i drugih donatora, koji su nakon toga obezbijedili finansijska sredstva: Grad Mostar, The American Joint Distribution Committee New York na čelu sa velikim humanistom Yechiel Bar – Chaimom, koji je cijelo vrijeme organizovao pomoć onima kojim je trebala na prostorima bivše Jugoslavije, Kon Mihajla i Dr. Moritza Levija, sefardskog nadrabina iz Švajcarske.
Jevrejsko groblje u Mostaru obnovljeno je 1996. godine uz finansijsku pomoć Evropske Unije nad Mostarom i preduzeća iz Mostara: “Vodovod” i “Komos”. Ovakav memorijalni spomenik nastao je zahvaljujući idejama kipara Florijana Mićkovića, arhitekata Džudže, Gutića i Atijasa, te arhitektonskih biroa “Arten” i “Čip” Mostar. Radove je izvelo J.P. “Komos” Mostar i svima im velika hvala.
Godine 1952. Jevrejska općina Mostar poklonila je svoju sinagogu gradu Mostaru za potrebe Pozorišta lutaka, jer je nije mogla zaštititi od propadanja. Nadam se da će nam grad Mostar pomoći istorijskom kompenzacijom imovine u izgradnji “Jevrej skog kulturnog centra” u Mostaru sa malom sinagogom za čim se danas osjeća velika potreba.
Želimo se zahvaliti svima koji su došli na našu svečanost.
ZIHRONAM LIVRAHA!