Adi Makovic
STIHOVI ZA LJEPSI SVIJET
Mostarsko kulturno ljeto ‘98
U jos uvijek uskovitlanom vremenu u kome zivimo, i jos uvijek nedefinisanim procesima naseg politickog okruzenja, svijetli jedna tacka… u toj tacci se razlistava kultura i umjetnost, knjiga, slika, scena, muzika – ti najveci izumi ljudske pameti, neunistivi znameni humanosti i plemenitosti, nastali u zlu, u borbi sa zlom i patnjom.
Taj tracak svjetla zove se “Mostarsko kulturno ljeto” koje nastavlja svoj hod, uprkos onim koji bi htjeli da kazu da je ovaj narod mali i da nema svoju upecatljivu, prepoznatljivu kulturu – a na cast ovom gradu, koji je bio mucenik, bio heroj, kako u Drugom svjetskom, tako i u minulom, najkrvavijem ratu, zapravo agresiji na nasu zemlju, kada su borci i zitelji ovog kraja bili akteri jedne velicanstvene epopeje u odbrani doline Neretve, u odbrani Mostara i drzave Bosne i Hercegovine.
BOGATI KULTURNI LJETOPIS
Santiceve veceri poezije, niz likovnih, scenskih, poetskih, muzickih, folklornih priredbi, te promocije knjiga, koncerti ozbiljne muzike, nastupi gradskog hora, izdavanje casopisa za obrazovanje, nauku i kulturu MOST kao i casopisa Islamske zajednice KABES – cine samo djelic sadrzaja iz bogate i raznorodne lepeze kulturnih zbivanja koji su ispunili i obogatili kulturni ljetopis grada Mostara minulog ljeta i cijele ove godine.
Svima kojima Neretva tece kroz vene i koji se istinski zalazu da 25. novembar – dan drzavnosti BiH otvori nove puteve, ne samo prema jedinstvenom Mostaru nego i prema srecnijem i punijem zivotu, poruka ucesnika tromjesecne manifestacije glasi: zelja je da s revitalizacijom Mostara i Starog mosta, obnavljamo ljubav, harmoniju, toleranciju i kulturu dijaloga, bez cega nemaju sansi za opstanak, a kamoli srecnu buducnost ni jedni, ni drugi, ni treci…
SKENDEROVA TRAJANJA
U besprijekornoj organizaciji Centra za kulturu grada Mostara, 13. i 14. novembra 1998. godine su odrzane tradicionalne Santiceve veceri poezije. Prvog dana je uprilicen okrugli sto na kojem je vodjen dljalog na savremene teme: Ozivljavanje kulture i stvaralastva u BiH i Uloga literarnog stvaraoca u BiH, uz ucesce preko dvadeset knjizevnika i poslenika u oblasti kulture i umjetnosti. Navece, u dvorani Pozorista lutaka ispunjenoj do posljednjeg mjesta predstavljena je knjiga Vere Crvencanin – Kulenovic pod naslovom “Skenderova trajanja” o kojoj su nadahnuto i afirmativno govorili Marko Vesovic i Ivan Kordic. Pored autorice ovog, slobodno se moze reci briljantnog stiva – Vere Crvencanin, znacajan prilog Veceri su dali mostarski glumci i poete Dijana Ondelj – Maksumic i Nedzad Maksumic.
Na centralnoj, zavrsnoj priredbi svoje stihove su kazivali: Nijaz Alispahic, Irfan Horozovic, Hadzem Hajdarevic, Velimir Milosevic, Zilhad Kljucanin, Atif Kujundzic, Marko Vesovic, Alija Kebo, Bisera Alikadic, Almir Zalihic, Damir Uzunovic, Senadin Musabegovic, Fahrudin Zilkic, Rapko Orman, Muhamed Elezovic, Sead Mahmutefendic, Jasmina Zuhric, Sanela Kuko, Lejla Patak… U muzickom dijelu programa ucestvovali su za klavirom prof. Meliha Kulukcija i Selma Vidimlic na flauti. Uvazeni gosti Mostara pjesnici, kao i veci broj gradjana i kulturnih radnika su posjetili grob Alekse Santica, pjesnika ljubavi i dobrote, prijegora i zrtve i na taj nacin odali pijetet velikanu stiha.
“MENE SVE RANE MOGA RODA BOLE…”
Neko je rekao: blago je narodu koji slavi svoje pjesnike, i koji se u ovom postgenocidnom i posdejtonskom vremenu oglasava i svojim drugim, suptilnijim bicem, snom i javom literarne rijeci, koja se visoko uzdize i budi nadu, da bi nadkrilila, da bi opomenula svijet, da je zivot prolazan i da smo mi u njemu samo jedan tren, a da samo ljudska djela ostaju. U tom se znaku dogadjaju i Santiceve veceri poezije – manifestacija koja se najdublje utkala u kulturni zivot ove sredine i dala svoj nesporan doprinos u kulturnu i civilizacijsku riznicu Mostara, BiH, i sire – rijeci su Alije Behrama, direktora RTV Mostar i predsjednika Savjeta za kulturu grada Mostara, na otvaranju ove svetkovine stiha i ljudskog druzenja.
Mostarski knjizevni susreti su postali dio licne ljubavi, kako poklonika stiha, tako i brojnih gradjana koji iz godine u godinu, s nestrpljenjem iscekuju ovaj praznik kulture koji slave svi ljudi dobre volje i plemenitih namjera.
Takodje, Santiceve veceri su postale drago sastajaliste poeta iz mnogih krajeva koji su se uvijek rado odazivali na nase pozive, a odlazeci iz Mostara su ceznuli za ovim gradom, njegovim susretljivim ljudima, odnoseci sa sobom komadic juznog neba, boje Neretve i ljubavi utkane u ovaj prisni i ljudski ambijent.
Jer, poznato je da nasi susreti blisko komuniciraju s piscima i kulturama svih naroda, pa su nam i ovom prilikom bili u gostima kraj Neretve istaknuti stvaraoci, knjizevnici, prljatelji Mostara i BIH: iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Sanskog Mosta, Lukavca, Livna, Konjica i drugih mjesta.
Za ovakvo ozracje svakako je najzasluzniji sam Santic, cije ime nosi manifestacija, koji je pjevao:
“Mene sve rane moga roda bole
i moja dusa s njima pati i grca”,
a rod mu bijahu svi ljudi, sve komsije, pravoslavci, katolici, muslimani, jevreji, romi i ini drugi…
Nadati se da ce ovogodisnje Veceri osnaziti sve one tekovine duha u ovom gradu koji se u svom burnom minulom vaktu razvio u mjesto istinskog multietnickog, multireligijskog i multikulturnog centra regije, gdje se prozimala kultura tri, cetiri naroda, od kojih je svaka imala svoj znak raspoznavanja, svoj svijet, koji se plete sa svijetom ostalih, svijetom koji rusi sve barijere i podjele, obogacujuci zivot bljeskovima duha, kao najvecim covjekovim osloncem.
Zelja nam je da nase Veceri potaknu sve one koji se rijecju i djelom zalazu za jedinstveni Mostar i za pobjedu i afirmaciju svih principa koji ce nam zalijeciti ratne rane, frustracije i traume, okrenuti nas radu i stvaralastvu, povratiti raseljene i obeskucene Mostarce i Hercegovce na svoja prijasnja obitavalicta, koji ce garantovati slobodu kretanja i komuniciranja – dakle, vratiti nas u okrilje svih vrijednosti na kojima pociva i koje gradi sav normalni i miroljubivi svijet, a sve u jednom cilju koji se zove – 21. vijek.
Grad Mostar ce na inicijativu gradonacelnika Mostara, gospodina Safeta Orucevica – pokrenutu u njegovom mandatu, reanimirati tradicionalnu i uglednu knjizevnu nagradu “Aleksa Santic”, koja se dodjeljuje svake trece godine za najbolje knjizevno djelo.
Takodjer ce se prvi put raspisati konkurs za najbolju neobjavljenu zbirku mladih literarnih stvaralaca. Nagrada podrazumijeva objavljivanje pjesnickog prvijenca najdarovitijih literarnih poletaraca.
Iako su Santiceve veceri bile i ostale pozornica sa koje odzvanjaju humane ljudske poruke, u dobroj nadi da ce to one biti i svih narednih godina, kao sto ce Mostar trajno ocuvati vec poznati slogan, ispisan i na ovogodisnjem plakatu Santicevih veceri
GRAD MOSTAR SVOME PJESNIKU!
7. septembar 1997.
GOVOR SAFETA ORUČEVIĆA
Otvaranje Šantićevih večeri poezije – Mostar ,
Dragi gosti, drage Mostarke i Mostarci
ovo nije samo obična večer poezije.Govoriti o Šantiću u ovom političkom trenutku, makar I kad se želi pobjeći od politike, ipak znači odredjenje o nekim životnim pitanjima.
Kroz odnos prema Šantiću može se jednostavno znati sve o državi koju gradimo,o politici koju predstavljamo,o gradu kakvog uredjujemo pa i o budućnosti koju želimo.A sve to samo govoreći o jednom mostarskom pjesniku.Izgledalo je mi je to lako u prvom trenutku napisati govor za otvaranje ovih veceri, ali pripremajući uvodnu riječ, što sam više razmišljao i konsultirao se o tome šta reći na današnji dan, bilo mi je sve teže.
Nije se moglo govoriti samo o njemu kao pjesniku. Njegove pjesme oslikavaju ljepotu i čistoću življenja pod ovim nebom, a njegov život često i sve mostarske dileme, nesklad pa i mostarsku surovost čija je i on bio žrtva.
Htjeli mi to priznati ili ne, i odnos prema njemu oslikavaće i svu našu uspješnost da očuvamo Mostar kao grad tolerancije, različitosti i multietničkog življenja.
Na trenutak mi se činilo da se svi uzroci dojučerašnje tragedije mogu analizirati kroz njegov život, pa čak i rješenja za budućnost.
Večeras iskazujemo poštovanje jednom tako običnom a tako velikom Mostarcu čiji su stihovi postali Mostovi koji vjerno odslikavaju ono što čini jednog „Mostarca“ ,običnog čovjeka koji ljudsku vrijednost uvijek stavlja iznad svake druge, čovjeku koji prepoznaje dobro i zlo, ljubav i mržnju .
Rekli su mi organizatori da su se dvomili da li da ove „Šantićeve večeri“ budu sedamnaeste ili možda prve Šantićeve večeri poezije. Jedni bi krenuli od ove, a drugi od prije sedamnaest godina kada su se ove večeri utemeljuile. Ni jedni ni drugi nisu u pravu : Sve večeri poezije u Mostaru imaju u sebi i „Šantića“ kao što mostarsko nebo ima svoje zvijezde.
Fanatici koji su pokušali uništiti Mostar, počeli su rušenjem Šantićevog i Djikićevog spomenika a završili rušenjem Starog mosta.Oni koji su rušili simbole Mostara i mostarskog duha izgubili su, jer nas nisu mogli spriječiti da ih ponovo obnovimo.
Mostar je u nakon rata bio „preorana bašta“u kojoj su fanatici koji su nas okruživali kanili posaditi neko „novo cvijeće“, jednobojno ,natopljeno patnjom i mirisom mržnje.U jednom dijeliću Mostara mi se borimo da sačuvamo ono što „Mostarsku baštu“ čini najljepšom bastom na svijetu.
Zato je Bog podario sve ljepote ovom gradu i načinio ga čudesnim u svojoj ljepoti . Takvom Mostaru dužni smo i obavezni.
Šantić je danas jedan od mostarskih mostova koji se ne mogu srušiti jer su sagradjeni u mostarskom duhu i duši svakog pravog mostarca.Te, Šantićeve mostove ,moramo čuvati. Jer tako čuvamo i Mostar.
Danas Šantiću odajemo počast kao jednom od vizionara mostarskog duha, duha koji znači ljubav, strast, ljepotu,rodoljublje, koji znači hrabrost i prkos, koji znači toleranciju I zajednički život.Taj i takav duh danas odnose pobjedu.
Svjedoci smo da se pred njegovom snagom urušavaju fašistički projekti.Taj njegov svuda prisutni duh obnavlja sve nas.Ono što je Šantićev stih Ostajte ovdje značio za Bošnjake u to teško vrijeme, to poruka Mostaraca danas znači za sve narode Mostara i BiH.
Ideja jedinstvenog Mostara je danas „pokret koji ruši zidove“ i koji je počeo graditi svoj najstariji most ,most čija obnova simboliše obnovu povjerenja i zajedničkog života.
Ostajte ovdje , rekao je Šantić. Danas Mostarci svojom borbom za ovaj grad, nastavljaju pisati ovu Šantićevu pjesmu.